Alternativna Nobelova nagrada za Irene Fernandez


Malezijka Irene Fernandez će u petak, zajedno s ostalim ovogodišnjim dobitnicima, primiti alternativnu Nobelovu nagradu «Right Livelihood Award». Ona je nagradu zaslužila, kako stoji u objašnjenju, za svoju iznimnu i hrabru inicijativu za zaustavljanje nasilja nad ženama i borbu protiv zlostavljanja gastarbajtera.

Osim toga se ističe neumorni angažman Irene Fernandez, koja svoju borbu za najslabije već godinama vodi unatoč dugotrajnim pravnim progonima vlasti i osudama njezina rada. Irene Fernandez spada u red najpoznatijih boraca za ljudska prava u Maleziji. 59-godišnjakinja se već oko 30 godina zalaže za prava žena i radnika. Ovogodišnju nagradu je dobila prije svega za svoje aktivnosti u borbi protiv izrabljivanja radnika koji su u Maleziju došli iz drugih zemalja, ljudi koji prodaju svoju radnu snagu radeći na plantažama, kao pomoćnice u kućama i kao prostitutke i to u uvjetima nedostojnima čovjeka.
Katastrofalni životni uvjeti
Pod kojim uvjetima ilegalni radnici moraju živjeti u Maleziji pokazao je jedan izvještaj objavljen prije desetak godina. Organizacija «Tenaganita», koju je utemeljila Irene Fernandez, tim izvještajem je opisala situaciju u prihvatilištima u kojima su smješteni radnici. Među njima su bili i zatvorenici, puno žena, koje se sustavno zlorabilo i seksualno zlostavljalo. Osim toga njima nije pružana medicinska pomoć, a dokumentirana je i serija smrtnig slučajeva zbog izbijanja raznih bolesti i neishranjenosti.
Dobrodošlo međunarodno priznanje
Umjesto da nešto energično i brzo učini protiv takvog stanja, malezijska vlada je zbog «zlonamjernog širenja lažnih vijesti» optužila Irene Fernandez, a početkom 1996. i uhitila. Ova nagrada, kako kaže dobitnica, izražava prijeko potrebnu međunarodnu pozornost njezina rada: «Right Livelihood Award je svjetsko priznanje za naš rad i pomoć gastarbajterima u Maleziji. Prije svega zato što vlada želi sve zanijekati.»
Sedmogodišnje (frustrirajuće) suđenje
Fernandez je 2003. osuđena na jednogodišnju kaznu zatvora. Sudski proces je bio jedan od najdužih u povijesti Malezije: tijekom sedmogodišnjeg suđenja Irene Fernandez se morala preko 300 puta pojaviti u sudnici. Trenutno se, nakon plaćanja kaucije, nalazi na slobodi. Ono što dobitnicu alternativne Nobelove nagrade najviše frustrira nije dugotrajan pravosudni proces, već stanje u kojem se nalazi malezijsko pravosuđe: «Frustrirana sam zbog sistema koji je stvorio uvjete u kojima cvjeta nasilje, u kojem se poslodavci tuku svoje radnike samo zato što oni pitaju što je s neisplaćenim plaćama. Vlada ništa ne poduzima, ona time čak i potiče to nasilje. Frustrirana sam jer se zakoni ne poštuju i zato što se postojeći pravni instrumenti ne primjenjuju. Nedostaje političke volje. To je moja frustracija.»
Globalno oružje za globalni problem
U Maleziji živi preko tri milijuna gastarbajtera. Privreda zemlje je u usponu i to privlači radnu snagu iz Indonezije, Kambodže, Laosa i Vijetnama, ali i iz Burme, Bangladeša i drugih azijskih zemalja. Većina ih je u zemlju ušla zahvaljujući ugovoru o radu na ograničeno vrijeme. Najkasnije kod prvog produžavanja vize od njih se traži plaćanje masnih mita, koje si većina ne može priuštiti. U toj situciji jedini je izlaz život u ilegali, a time i život bez ikakvih prava. Irene Fernandez smatra da se rješavanje problema doseljavanja i međunarodne migracije ne bi trebao ograničiti samo na direktno pogođene zemlje: «To je regionalni i globalni problem. Mi moramo pronaći globalno oružje kako bi mu se mogli suprotstaviti.
»
  • Datum 06.12.2005
  • Autor Miranti Hirschmann/Tobias Grote-Beverborg

Popular Posts